Srebrenica je najveća prevara u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.Političko vođstvo u Sarajevu dugo pripremalo žrtvovanje Srebrenice i sopstvenog ljudstva u njoj kako bi se iznudila zapadna intervencija. Već godinama su nam poznata kazivanja Ibrana Mustafića,Hakije Miholjića i drugih svjedoka zbivanja da je Alija Izetbegović pred pad Srebrnice svojim saradnicima povjerio da je cijena zapadne intervencije – po procjeni predsednika Bila Klintona lično – bila 5.000 mrtvih muslimana. Imajući u vidu činjenicu da je Izetbegović još 1991. izrazio spremnost da žrtvuje mir za nezavisnost, ne treba sumnjati da mu je Klintonova cijena bila ne samo prihvatljiva nego i primamljiva.Da su muslimani Srebrenici svjesno žrtvovani pokazuje činjenica da je uoči provociranog napada VRS povučern komnadant 28. divizije, brigadir-monstrum Naser Orić sa oko 20 glavnih oficira.Ideja je bila da Srbi uđu u Srebenicu, sa samo simboličnim otporom muslimanskih preostalih snaga i da onako slavodobitno a još i iritirano zbog otpora, pobiju preostalo muslimansko civilno stanovništvo. Kad se to nije ostvarilo, onda je ideja genocida, bez pokrića naravno, pripisana Srbima, koju je već uhodana međunarodna propagandna mašinerija rastrubila po celom svijetu.Egzekucija nekoliko stotina ratnihzarobljenika (MONSTRUMA,a ne žrtava,jer su ubijali zvjerski žene,djecu i starce oko Srebrenice) u Srebrenici od strane jedne diverzantske jedinice (Škorpioni,sastavljeni od stranih plaćenika) i lokalnih mještana, prvo je propagandom udesetostručena, a zatim okarakterisana kao genocid i pretvorena u simbol koji je nadvisio čak i Holokaust…
Danas se riječ “GENOCID” koristi kako kome odgovara. Genocid može biti i ubistvo komšije oko međe, ako nevladina organizacija tako odluči.Bivši komandant snaga UN u BiH, kanadski general Luis Mekenzi, izjavio je sarajevskoj televiziji Hayat da se u Srebrenici nije desio genocid, već masakr, jer da je neko, kako tvrdi, imao nameru da počini genocid onda ne bi vodio ženu i djecu u Tuzlu.On procjenjuje da je ‘broj ubijenih muslimana nije veći od 2.000.Brojka od 8.000 smrtnih slučajeva muslimana u Srebrenici je matematički neutemeljena’.Po samoj svojoj definiciji, genocid jeste sistematska kampanja zatiranja i uništenja jednog naroda – dece, žena, staraca. U vezi ove definicije, pripisivati vojsci RS genocid, da nije tragično bilo bi zaista smešno, jer nema nikakve evidencije da se tako nešto događalo u Srebrenici, čak i da je cifra od 8000 istinita. Naprotiv, za Ratka Mladića se zna da je za muslimanske civile (djecu, žene i starce) obezbjedio autobuse za njihov transport do grada Tuzle, pa je djeci tom prilikom čak dijelio i čokolade.POŠTO DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE NISU NI U JEDNOM TRENUTKU BILA USMJERENA PREMA CIVILIMA, ŽENAMA I DJECI U SREBRENICI, ONDA SE NE MOŽE GOVORITI O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA U SREBRENICI.Spomen-kompleks u Potočarima ne predstavlja spomenik žrtvama Srebrenice, već svim muslimanima u BiH. Tamo su pokopani ljudi iz najmanje 15 opština!Pošto nema dovoljno streljanih tela da popune kvotu od 8.000 žrtava, jedino praktično rešenje je diskretno i neopaženo prikazivanje sahranjenih kao da su bili pogubljeni…
Zvanična priča o događajima u Srebrenici je već dugo vremena očigledno neodrživa.Ujedinjene nacije nisu iznjele broj žrtava u Srebrenici, već samo broj nestalih!Prema podacima UNHCR-a, oko 5.000 muslimanskih vojnika stigli su kroz šume do grada Tuzle.Kada je njemački novinar pitao činovnika Crvenog Krsta zašto ne skinu sa liste nestalih one koji su stigli u Tuzlu, ovaj mu je odgovorio:“Zato što ne znamo imena nestalih”.Po procjeni načelnika generalštaba armije BiH Envera Hadžihasanovića na suđenju generalu Vojske Republike Srpske Radislavu Krstiću (6.4.2001, Transkript s. 9532) u povlačenju mješovite muslimanske kolone 28. divizije iz Srebrenice za Tuzlu poginulo je 2628 vojnika i oficira ABiH.Niko do sada nije odgovarao zato što je pucao u naoružanu kolonu 28. divizije jer to nije krivično djelo.Međutim,oni se isto vode kao streljani u genocidu u Srebrenici!Masovna zloupotreba i lažno predstavljanje posmrtnih ostataka ekshumiranih na područjima borbenih dejstava jedan je od najvećih moralnih skandala i ključna komponenta srebreničke obmane. U grobnicama koje su obradili forenzički stručnjaci Tribunala, nalazi se 442 tela sa povezima preko očiju ili vezanim rukama, 505 gde je smrt prouzrokovao metak, što može ukazati na streljanje, ali i na smrt tokom borbenih dejstava, 627 je stradalo od granate, mine, gelera itd. što isključuje streljanje, a u 1583 autopsijskih izveštaja ili „slučajeva“ radi se o po nekoliko kostiju. U ovoj poslednjoj kategoriji u 92,4 odsto od tih „slučajeva“ forenzički stručnjaci Tribunala nisu mogli da odrede uzrok smrti pa se na osnovu njih nikakvi pravno ili forenzički značajni zaključci ne mogu izvoditi.DNK ne utvrđuje ni način, ni vrijeme smrti!
“Između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice je ubijeno od strane svojih sunarodnika tokom proboja ka Tuzli, jula 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji ni po koju cjenu ne smeju živi da se dokopaju slobode.O tim spiskovima nepodobnih Bošnjaka znalo je muslimansko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem.Srebrenica je odavno predmet manipulacija, a mnogi iz Izetbegovićevog okruženja su još od ljeta 1992. godine krenuli u sprovođenje projekta po kome je jedino bitno da se prikaže što više bošnjačkih žrtava.” Ovo tvrdi jedan od osnivača SDA i dugogodišnji član Organizacionog odbora za obeležavanje događaja u Srebrenici Ibran Mustafić.Bivši službenik za civilna pitanja i politički savjetnik Unprofora Dejvid Harland na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom izjavio je da je muslimanska vlada 1993. godine sprečila evakuaciju civila iz Srebrenice, koju je Unprofor predložio. Harland je rekao da u arhivama Unprofora postoji dokument koji pokazuje da je Unprofor u proljeće 1993. godine predložio evakuaciju civila iz Srebrenice, koja je čak bila počela, ali da ju je vlada BiH zaustavila.Francuski general Philippe Morijon, vojni komandant UN-a u Bosni i Hercegovini 1992. i 1993. godine je izjavio,da je “napad na Srebrenicu bio direktan odgovor na masakre Srba od strane Nasera Orića (ozloglašenog muslimanskog komandanta) i njegovih snaga”…
Orićev zločini nad srpskim civilima spadali su u najgore zločine počinjene u bosanskom građanskom ratu, uključujući i mnogobrojne bezrazložne pokolje nedužnih žrtava.Stvarni genocid u Srebrenici bio je brutalno masovno ubistva Srba, uz korišćenje sjekira, noževa, bodeža, kovačkih čekića, gvozdenih šipki, bacača plamena,eksploziva i nabijanje na kolac – ostatak uspomene na otomansku okupaciju.Prve žrtve Orićevih jedinica bila je starica Kosana Zekić,koja je zaklana u svojoj kući,a u Blječevi je ubijen 75-godišnji starac Gojko Jovanović.Orićevi odredi su samo 1992. i 1993. do temelja spalili 50 srpskih sela i pogubili 1.250 srpskih civila.U sedam masovnih grobnica pobijenih seljana Donje i Gornje Kamenice kod Zvornika pronađena su 53 tijela, od kojih je svega troje ubijeno iz vatrenog oružja.Petog oktobra 1992.Monstrum Naser Orić predvodi grupu iz zaštićene zone i napadaju Fakoviće u opštini Bratunac. Muče i ubijaju 27 civila. Milovana Đokića,Ljubu Nikolića i Desanku Stanojević, iz sela Ratkovići pored Srebrenice, spaljuju žive. Sretenu Đokiću odsjecaju glavu.Tijelo Janka Savića , sveštenika iz Kravice, nađeno je bez ruku i nogu, sa izvađenim očima. Ubijen je i postavljen na zemlju, a ispred njega su postavljeni fildžani, kao da pije kafu.Orićevi krvnici nisu imali milosti ni prema djeci: hladnokrvno je ubijen šestogodišnji dječak Aleksandar Dimitrijević iz Skelana i njegov rođeni brat Radisav.Ne zaboravimo i smrt dječaka Slobodana Stojanovića (11 ).Najmlađa žrtva Orićevih koljaća je Vladimir Gajić,koji je imao samo četiri godine,Slobodan Stojanović jedanaest, Novica Bogićević četrnaest, dok su među žrtvama i Vladimir Stojanović od 78, Risto Popović 73, a najstarija žrtva Mara Božić imala je 84 godine.Prema svedočenju Huse Salihovića i Fahrudina Alića, Naser Orić je silovao izvjesnu djevojku Beharu, kćerku Rifata iz Boljevice.Monstrum Orić nije nikada ni pred jednim sudom odgovarao za ove užasne zločine!…
Da nije bilo zločina nad Srbima oko Srebrenice,danas ne bi bilo ni groblja u Potočarima!Presuda sudije Priske Matimbe Nijambe, predsjedavajuće sudije u postupku protiv Ratka Mladića, jedan je od najvažnijih dokaza da zločin u Srebrenici nije bio genocid.Prilikom izricanja drugostepene presude generalu Mladiću, 8. juna 2021. godine, sudija Nijambe je dala mišljenje u kojem je istakla da se cijeli pravni postupak protiv Mladića treba ponoviti, te prihvatila osam od devet žalbi odbrane Mladića. Sudinica Nijambe je utvrdila da je Mladić kriv samo po jednoj tački optužnice (tačka 6) koja se odnosi na uzimanja UN-talaca.Pripadnik 28. divizije Samir Fehtić je rekao: “Nakon pada Srebrenice našao sam se u zarobljeništvu. Prema nama su se ponašali krajnje korektno i humano. Jedan dan je lično došao komandant general Mladić i pitao da li nas ko maltretira, dali nam daju vodu i hranu kao i da svi oni koji nisu zločinci i ubice biće pušteni da idu. On je svojim ljudima zabranio da nas bilo ko maltretira.Nešto kasnije sam pušten i uspio sam da odem i spojim se sa svojom porodicom u inostranstvu.”Medijska mašinerija koja je projektovala sliku o Srebrenici koju danas poznajemo, po kojoj su nemilosrdni i nečovečni Srbi tobože izvršili „najveći genocid posle Drugog svetskog rata” nad nedužnim muslimanskim civilima, nad muslimanskim ženama i djecom u Srebrenici, pravi je primjer jednostrane i iskrivljene istine, odnosno ogoljene laži.Priča o Srebrenici tek treba da bude ispričana, ali onako kako se zaista dogodila…
Laž koja se dovoljno često ponavlja postaje istina, napisala je Isa Blagden 1869. godine u knjizi ‘Kruna života’.Ovaj trik su koristili i nacisti u Drugom svjetskom ratu, optužujući Jevreje da su oni krivi za sva zla u zemlji i da bi gurnuli Njemačku u rat,a Jozef Gebels je bio glavni za propagandu u državi!Haški tribunal je sud pobednika na Balkanu! Međunarodni tribunal nije instrument pravde, već produžena ruka NATO-a, stvoren da služi njegovim ciljevima u ratovima na Balkanu, što je u brojnim prilikama i uradio. Glavna uloga mu je da u središte interesovanja stavi, satanizuje i osudi Srbe, koji su i bili meta NATO-a.Kada je Džejmi Šej, tadašnji portparol NATO, 2000. godine upitan za mogučnost da se Alijansa nađe pred sudom on je, što je bilo veoma upečatljivo, odgovorio da su zemlje članice NATO formirale Haški sud, da su platile za njega i da su odgovorne za njegovo funkcionisanje i njegovu delatnost. Drugim rečima, Haški sud je igračka članica NATO-a.Tribunal u Den Hagu finasira Sorošova fondacija,Rokfeler i razne fondacije iz raznih islamskih zemalja,a ne UN.Jedan od sudija u haškom tribunalu, Frederik Harhof, napisao je pismo u kome se obratio svojim kolegama rečima da “haški sud ne deli pravdu, već provodi političke odluke”.
No comments:
Post a Comment